Nikoljdan je praznik posvećen Svetom Nikoli i proslavlja se 19. decembra (6.decembra) kao krsna slava i zaštitnik brojnih hramova i najvećeg broja Srba.
Sveti Nikola je rođen u gradu Patari, u oblasti Likije, na području Male Azije, kao jedinac bogatih i znamenitih roditelja, Teofana i None. Kao jedinca darovanog od Boga, oni su ga Bogu i posvetili.
Sveti Nikola je umro 19. decembra 345. godine (prema starom Julijanskom kalendaru 6. decembra), pa se taj dan obeležava kao pomen svetitelju i jedna je od najčešćih srpskih slava. Pravoslavni vernici svetog Nikolu smatraju borcem za Hristovu veru, pobednikom zla za ceo svet, a njegovo ime znači narodni pobeditelj, jer grčka reč „niki“ znači pobeda, a „laos“ znači narod, vernici.
Svetog Nikolu poštuje sav hrišćanski svet, a slavi se i 22. maja, u znak sećanja na dan kada su njegove mošti 1096. godine prenete iz Mira u Likiji u tada pravoslavni Bari, u Italiji, i položene u crkvu svetog Jovana Preteče, koja je ubrzo postala stecište hodočasnika. Tri godine potom građani Barija podigli su velelepnu crkvu verujući i poštujući svetog Nikolu kao čudotvorca i iscelitelja.
Prema predanju se smatra da je sveti Nikola povratio vid Stefanu Dečanskom, te je stoga ovaj srpski kralj hram u kom su pohranjene mošti svetog Nikole okitio srebrom i slao bogate priloge za njegovu izgradnju i opremanje.
Sveti Nikola je pomagao siromašnima, tešio narod i spasavao ga od gladi, branio gradove od ratnih opasnosti i nesreća. Prema verovanju bio je zaštitnik putnika i gospodar vode, a veruje se i da on prevodi upokojene duše u svet mrtvih. I danas se veruje da sveti Nikola pomaže na moru i svi pomorci hrišćanske vere ga slave kao svog zaštitnika. NASTAVAK NA SLEDECOJ STRANI