Ako pobijediš svoju emociju, ode li ona zaista iz tebe? Ili neka nova okolnost, osoba i situacija ju ponovnu iznjedre na površinu? Ako ne razumiješ uzrok svojih reakcija, vjeruješ li zaista da možeš pobijediti posljedicu?
Pitanje koje nam se nameće kroz život pa i u danima poput ovih, jest kako pobijediti svoju esenciju. Kako pobijediti strah, paniku, ljubomoru, porive koji nas često destruktivno razaraju. I nas i naše međuljudske odnose. Potencijale i mogućnosti.
Kako se izboriti s tim osjećajem koji preuzima kontrolu nad nama i čini nas iracionalnim. Otupljenim na razum. Zapetljanim u svojim čvorovima zbilje koje bezuspješno pokušavamo raspetljati, dok iznova stvaramo nove.
Najčešće se ljudima savjetuje da se izbore s tim. Da ne dozvole tom osjećaju da preuzme kontrolu. Da jednostavno presjeku misao kada im dođe i pokušaju tu “lošu” emociju prošetati na povodcu. Privući sebi. Riješiti to sa sobom. Često kažu da je to najveća bitka, kad čovjek pobjedi sebe trijumfalno. Kao da tek tada čovjek postaje čovjek. Ali, što ako nije tako? Ili što ako to i nije toliko lako?
Što ako je najveći problem upravo to što mi ne razumijemo vlastite emocije. Što ih etiketiramo kao neprijatelje koje treba pobijediti. Što ih guramo od sebe praveći se da one nisu naš problem. Često ih opravdavamo drugim ljudima i situacijama.
“On je to stvorio u meni, ona to od mene pravi, ova situacija me natjerala da se tako ponašam…” Trudimo se racionalizirati i secirati dio koji smo već odvojili od sebe, a on je neodvojiv. Pravimo se da u nama ne “živi”, nešto što je očigledno “živo”. Nešto što ima svoje disanje, ritam svog postojanja, svoje cikluse i svoje kretanje.
Ta ljubomora, posesivnost, strah, nedostatak povjerenja, bliskosti… Sve to etiketiramo kao nešto loše s čime se trebamo izboriti. “Riješi se toga da bi bio bolji. Vjeruj više da bi ti se vjerovalo. Otvori se nekome da pobijediš strah i stvoriš bliskost. Ne paničari, nije toliko loše. Svijet je možda i bolje mjesto za življene…” Čuli ste već sve to, zar ne?
Mi se tako sporadično trudimo riješiti nekih “loših” stvari da bi došli do boljih. Bez da se trudimo razumjeti svoja stanja i trenutke u kojima su oni nastali. Svaka emocija u životu čovjeka ima svoj uzrok. Početak. Nastajanje. Dubinu. I dok ne osvijestimo svoje “triggere”, nikad ih se nećemo moći u potpunosti riješiti.Nastavak na sledecoj strani….
